7/7/2008
---> Pjevac ili jebač
Ovo je definitivno rodna godina. Ljeto je odavno stigle a tropske vrućine su izvukle ono najbolje što djevojke i žene našeg malog grada mogu da ponude. S druge strane, to "najbolje" definitivno loše utiče na ravnotežu hormona u napaćenom muškom mozgu kojeg sa svih strana bombarduju erotikom i seksom.

Zaista je lako izgubiti kompas...

Što me podsjeti da sam tek nedavno, u svojoj 26. počeo shvatati riječi jednog čuvenog prijedorskog švalera i umjetnika (ne smijem o imenima - prijete mi :-) ), koji je u času besmrtne inspiracije rekao:"U životu dođe trenutak kad moraš da odlučiš, ili ćeš biti pjevac ili jebač."

Kad mi je to rekao još sam bio klinac od svojih 15-ak godina i nije mi bilo najjasnije o čemu on al' sad počinjem shvatati...

Ako se odlučiš da budeš pjevac, u sadašnjoj konstalaciji muško ženskih odnosa, gotovo je izvjesno da si osuđen na obletanje oko potencijalne partnerke pritom trošeći zavidnu količinu novca, vremena i živaca u pokušaju da osvojiš njenu pažnju i naklonost.  Ovaj se pothvat uglavnom završi tako što se jurena mlada pretvara u ljudsko oličenje bogomoljke koje izvrši emotivnu dekaputaciju zablesavljenog junoše netom nakon čina u čiju ste pripremu uložili gore pomenute resurse.

Druga je opcija Jebač (velikim slovom, naravno. Balkanac sam :D). Tu stvari, ukoliko čovjek posjeduje dovoljnu količinu samopouzdanja i makar elementarno znanje iz psihologije idu mnogo lakše. Međutim...
Neophodno je pretvoriti se u amorfnu tvorevinu fekalnog karaktera i, slijedivši instinkt poprimiti oblik koji je ciljanoj najprivlačniji da bi se došlo do cilja. Ovdje nema emocija pa su i raskidi mnogo lakši. Dovoljno je samo pustiti prirodni miris gore opisanog amorfnog oblika i ona ode sama.

I eto dileme...rizikovati mnoštvo emotivnih slomova tražeći onu koja ti neće "skinuti glavu" ili lupati recke do besvjesti ili barem do neke ozbiljnije polno prenosive bolesti?

A djevojke su baš, BAŠ rodile ove godine...

Mašala!
14/6/2008
---> Sponzorisani post
Agencija: Sila Boga ne Moli

Sinoć me prozva čovjek za moj komentar na njegovu predispitnu režiju "Drveni tanjir" koja tada još nije bila ni gotova (O Željku Kasapu).

Pošto ni sam nisam bio siguran o čemu se radi, dođem danas da pročitam šta sam ja to onomad tako uvrijedljivo napisao. Sve što stoji je da mi se čini da je krenuo na planinu bez opreme. Izgleda da sam bio u pravu čim se gore pomenuti našao toliko prozvan.

Međutim, u cilju održavanja dobrih međuljudskih odnosa ovom prilikom bih htio da pohvalim ovog Velikog glumca, humoristu i režisera čiji su lik i djelo poznbati na svim meridijanima.





Kasap je glumac
Kasap je VELIKI glumac!

Kasap je režiser
Kasap je VRHUNSKI režiser!

I za kraj bih da ubacim i kratki hvalospjev koji je napravljen prepravkom teksta "Hej, haj Milorade", autora dr Oza i dr Klausa.

"...Nije samo on umjetnik
Motor vozi k'o Ferrari
Zgodan kao Šon Koneri
Svaku može on da zbari

Svi ostali režiseri
Ne mogu mu pera odbit'
Nadamo se da će barem
Dvadeset Oskara dobit'."

Još jednom se DUBOKO izvinjavam gospodinu Kasapu na pretrpljenoj duševnoj boli.



15/1/2008
---> Sevene, ne budi lijen!


Kako su neki primjetili u poslednje vrijeme, počesto svratim, pročitam po neki post, bacim neki komentar i tako u krug.

Za pisanje sam se baška ulijenio. Dobro, nije baš da nemam razloga. O čemu se zapravo radi? Prvo lijepa vijest: Seven se zaposlio! :D Jeste, Javni fond zdravstvenog osiguranja RS. Solidna plata, radi se k'o u državnoj firmi ( :) ). Ne žalim se mnogo. Dobro, žaliću se malo.

U cijeloj Filijali (50-ak ljudi) nema više od 2 čovjeka koji bi znali poslati mail. A ta 2 su administratori poslovnog sistema i mreže.

Dobijao sam najčudnije pozive od strane kolega. Od toga da "okrenem" list u wordu, pa preko molbi da ručno saberem tabelu u exelu jer je "nestao" digitron (slučajno ga obrisali sa desktopa) pa do toga da su me u čudu gledali kad sam sa jednog računara prebacio dokument na drugi preko mreže. (dobro, to je bilo pomalo i smiješno).

Druga stvar je čudna logika po kojoj diplomirani informatičar postaje automatski i daktilograf jer, zaboga, jedini kuca brže od 20 znakova u minutu.

Ostalo je manje - više super. Dinamičan posao. Stalno se nešto dešava. Ili se prevlače podaci, ili se poboljšava aplikacija ili se instalira nova oprema... A ja mogu sve da radim osim da 8 sati sjedim i s"zabavljam se" repetitivnim radnjama do besvjesti (molim knjigovođe, šalterske radnike i sl. da se ne ljute. Divim im se) tako da mi je ovo više nego prihvatljivo.

Uglavnom, sad svi iz RS moraju biti dobri sa mnom inače ih brišem iz sistema pa da vidim kako će kod doktora kad ustreba!  :D

Ostao sam i vezan ugovorom za rudnik tako da sam i prevodilac pride i zezanju nikad kraja (spavanje? Neko je spomenuo spavanje?! Ma kome to još treba... ? :)).


Dobro. Toliko što se posla tiče.

Počela je i nova veza...

Džepna venerica. Kompaktna, lako se parkira, praktična za manipulaciju i rukovanje i rentabilna do kraja. (ubiće me ako ovo ikad pročita :D) Budući Inžinjer prehrane. Sjajan student i pravi boem.
Prva djevojka sa kojom se doslovno jednako dobro osjećam i u kafani i u pozorištu. Načitano čeljade sa razvijenom emotivnom sklonošću ka točenom pivu. Moja skvo - nema šta! ;)

Eto, sad vam je valjda jasnije što sam manje tu. Ili sam na poslu (ne, nema tamo interneta. Biće, al' za koju godinu :) ), ili se borim sa engleskim jezikom ili punim baterije sa mojom mi škorpijicom ili ekipom. Svejedno, redovno vas čitam a zato smo valjda i tu.

Uh, odavno se ne raspisah ovoliko....

18/11/2007
---> Ma daj okreni...
Hej, dragi moj narode sa Blogoya. Dugo me nije bilo. Možda i predugo. Štošta se od u međuvremenu izdešavalo, ali da preskočimo na najbitnije stavke

1. Od danas sam Diplomirani informatičar (hvala, hvala :) )
2. Već neko vrijeme vodim zametak nečega što će, ako Bog da, da preraste u jedan ozbiljan informativan portal, te pripadajući forum. Mnogo mi pomaže Skvo sa svojim blogom.
3. Danas sam čuo za ženu koja se zove Kaliopi. Makedonka sa glasom Janis Joplin pa ću i nju da ubacim u post. Ovo je glas koji se ne zaboravlja.
4. Tražim skvo. Vrijeme je da se diže tupi, vigvam ili šta već. dosta bre zezanja.

Toliko za sad. Ćeraćemo se još!  ;)

6/7/2007
---> Van Gogh i ja

Večeras je svirao Van Gogh...

Ponovo u Life-u.

Domaštavao sam je u masi mladih tijela kako talasa svojom dugom, smeđom kosom i pjeva...

Ne volim je više, zaista. A možda je ipak volim. (ah, taj Neruda) Ne. Volim neke slike. Osjećaj pripadnosti, ispunjenosti i ponosa koji sam imao kraj nje...

Tražio sam neki sličan pogled u masi. Uzalud...

Nevinost sam izgubio na klupi u Starom Gradu sa nepunih 17 Još pamtim tu septembarsku maglu.

Danas nema više klupa, ali su tu neki novi klinci.

Prepoznajem neke 'naše' pjesme...

'Samo jednom se ljubi', rekao je neko. Lažu. Volio sam i poslije, ali nikog kao nju. 'Muškarci su njonjavi. Teško ustaju kad padnu'. dodade neko drugi. Lako sam ustao. Oduspravljanje, srećom, niko ne pomenu...

Večeras je svirao Van Gogh. Sreo sam mnoge bivše i nijednu buduću...

Danas sam poklonio buket ruža jednoj Almi iz Kladuše koju sam vidio prvi put u životu.  Nije mi žao. Njeno rumeno, djevojačko lice bilo mi je dovoljna nagrada za trud. U glavi pjema Zabranjenog Pušenja o zabranjenoj ljubavi.

Večeras je svirao Van Gogh...

 

[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]