20.8.2006


danas sam zaključila dio svog života, povukla neizbrisivu crtu, ušla kroz jednosmjerna vrata,
danas sam slomila srce,
i njegovo i svoje,
morala sam

morala sam kročiti u oluju sudbine ( o kojoj je Murakami tako lijepo pisao) i krvariti i proliti krv da bi jednog dana izašla iz toga kao drugačija osoba, jer to je smisao te oluje...

danas sam plakala
i proklinjala svaku činjenicu koja je
govorila da je to najbolje što možemo napraviti
u ovom trenutku
danas sam proklinjala sve ono što
nam govori da nismo jedno za drugo
ne za cijeli život...

danas sam preklinjala riječi koje su izlazile iz usta i suze koje su klizile niz lice
i njegov trzaj i instant mir i pitanje u očima i bol i tišinu...

tišinu posebno

kada dvoje nema više ništa za reći

tišina ranjava...

i još uvijek ne poimljem
da više nije moja polovica

da će uskoro postati još jedan stranac
u prolazu
kako to, nažalot, obično biva...

još uvijek ne poimljem, a trebala bi





Objavio amorfia u 16:40 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

Nadji svoj mir...Kazem ja koja sam danas totalno bedna, ali vise razumem druge, nego samu sebe...
Poslao Skorpijica u 15:51, 20.8.2006 | Link | |
dodajem draga moja amorfio "palloma" maramice, kazhu da dobro upijaju suze.... nakon utroshenog jednog pakovanja, bitjesh savrsheno NOVA
Poslao poglavica u 17:07, 20.8.2006 | Link | |
Covek pati dok ne shvati
a kad shvati opet pati jer
je shvatio da je uzalud patio...
BUDI SAMO SVOJA, MA KAKVA POLOVICA DUSE....))
Poslao zvezdana u 17:21, 20.8.2006 | Link | |