INTROSPEKCIJE
17.11.2008

Primijetiš li ikad moj odsutan pogled,
prazan izraz lica i maglu u očima?
Osjetiš li ikad miris duše kako luta
dok tijelo spava nemirno?
Jesi li svjesna lutanja?
Znaš li da mrak guta glasove?
Jesi li probala tamo daleko
gdje nestaješ u hipu,
otresti sjeme zaborava s kose i
pustiti ga da zagrli vlažnu zemlju?
Daleka sam ti koliko i ti meni,
daleka i nedostižna…
Htjela sam ti reći nešto važno,
no duša je opet odlutala i ostavila me
nijemu da se koprcam s vlastitim riječima.
Htjela sam te vratiti u sebe, skinuti sivi veo s očiju
i prestati se pretvarati da je magla.
Lice mi je prazno, anemično, prozirno bijelo…
Odnijela si krv prvim koracima odmaka.
Htjela sam te ponovo voljeti…tako daleku, tako nedostižnu,
tako okrutnu u svojoj svrsi…
Primijetiš li ikad moj odsutan pogled?
Primijetiš li da zapravo tražim miris duše lutalice?
Možda mi uspije,
i kad udahnem duboko, znat ćeš da te ponovo imam.


photo by amorfia

 

Objavio amorfia u 11:23 | kategorija: poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar