Kad bi bar badem
cvijetao plavo...
zamislila bih
tvoje oči...
I u svakoj latici
koju kiša
zalijepi
na moj prozor
Tamo gdje umiru slutnje
Tamo gdje se rađaju nade
Snovi pišu vozni red
Vlakovi strpljivo stoje
Dok ne ukrcaju
One koji vječno čekaju
Kao ja
Zadnji zvižduk
Na peronima
Umornih duša
Ispraćam ti jedra
U saten se oblak mota
Vječno je čekanje
Mrtvo je nadanje
Okiva me svijetlo
Dan ko sirup
Lijeno curi
Sve je isto
Duh se s vremenom
Još bori
Starim
I još ne znam
Da'l da žalim
Sve u pepelu je
Žeravici tinja zadnji dah
Ko salamander
Kroz vatru te ćutim
Po jedna nada
Sa svakom iskrom
U dim otplovi
Dok korake ti gluho
Broji noć
Otisak me tvoj
Sa kušina zove:
Dođi dušo,
Dok blista grad
Kamen nam pjeva
Serenade na kiši
Zazvonile želje
Kucnule se nade
Prolile tuge
Htjela sam kap
Te tvoje ciganske krvi
Što te bosog goni
Kroz Ivanjske vatre
Dao si mi srce
Snovima zamotano
Čašu punu
Pjenušavih laži
Za mene si oblake
Šarenim vrpcama vezao
Slavujima si note krao
Samo mi ništa svoje nisi dao
Da su sjene bile ptice
Davno bi poletjele
Ostali bi tako goli
Bez štita
Za neispričane tuge
Neke druge
Neke druge
Odjedrimo u odjecima onih starih snova
Dok nam iskre dušom silno još plamte
Da nestanem naočigled
Pogleda im mrskih
i zavjera drskih
Bježimo srećo
u oblake
čipkom vihora tkane
Dok još vrijeme k nama teče
Dok još mogu
Dok još smijem
Dok još blistam
Dok se tobom opijam
Odumire čekanje
Prašina polegla tiho
U bore od smijeha
Cestom šutam nadanja
Žulja me neka tuga
Kurva
Baš pod petom