19.6.2013
Svijet u kaosu

Ove godine cu proslaviti petnaestu godisnjicu mog tridesetdevetog rodjendana. Memorija me jos dobro sluzi i dobro se sjecam sedamdesetih godina. U to vrijeme sam pohadjao matematicku gimnaziju. Imali fantasticnog profesora iz filozofije i socijologije. U to vrijeme je vladala velika strukturalna kriza na ovom nasem planetu. Takozvane razvijene zemlje su tih godina bile na prekretnici. Tehnologija je pocela ulaziti na velika vrata u tvornice. Jedan od primjera iz tih vremena je automobilska industrija. Japan je krenuo u robotizaciju tvornica, a drugi, da bi mogli izdrzati konkurenciju su ga morali slijediti. Mjesta gdje je nekada bilo potrebno tisucu radnika za odvijanje proizvodnog procesa su sada zahtijevala svega nekoliko desetaka ljudi koji su nadzirali proces i intervenirali u slucaju potrebe. Korist za poduzetnike je bila ogromna: roboti su bili skupi i zahtijevali velike investicije, ali su bili precizniji i brzi od ljudi, kvalitet je bio nenadmasan, nisu isli na bolovalje i nisu strajkali. S druge strane, visoka ulaganja koja su u pocetku zahtjevali s vremenom su pocela opadati jer je s povecanjem proizvodnje automatskih strojeva njihova cijena se snizavala.

I tako je broj stanovnika neophodan za izradu onoga sto nam je potrebno za zivot opet opao, a brojne osobe su ostale bez posla. Sjecate se sigurno iz povjesti sindikalnog pokreta u Engleskoj ili Americi, ne sjecam se tocno, koji je unistavao strojeve jer je drzao da su oni zlo. To zlo se dodatno rasirilo sedamdesetih godina i prijetila je velika kriza i socijalni nemiri. Ali se stvar sama sredila. Kako su prihodi porasli i drustvo postalo bogatije, ljudi su imali vise novaca za trosenje i moglo im se ponuditi vise servisa: kino sale, barovi, igracnice, hoteli. Tako su dobrim djelom oni koji su ostali bez posla presli u tercijarni sektor i opasnost po nasu zapadnu civilizaciju je prosla s manjim potresima.

Trenutno smo na novoj strukturalnoj prekretnici. Elektronika i informatika nude danas izuzetno jeftina rjesenja za poslodavce i navode ih da i dalje smanjuju radnu snagu. U inozemstvu, a i kod nas tu i tamo, se mogu vidjeti samoposluge s automatskim kasama. Polozis robu na staklenu plocu, opticki citac procita cijenu i izvaze proizvod. Kada ti pokaze racun mozes platiti bankomatom, kreditnom karticom ili gotovinom: sve se prihvaca. U pocetku klijentela ima problema, ali se s vremenom navikne i sve ide k’o po loju. Rezultat je da su oni koji su prije radili na kasama sada usli u kategoriju nezaposlenih. A izlaz iz ovoga se ne vidi. Usluzni sektor je vec prepun: barovi zatvaraju (iako se u nasim krajevima oni najbolje drze), agencije za nekretnine stavljaju lokote na vrata, a ni frizeri ne prolaze puno bolje. Gdje je rjesenje?

Ja ga osobno ne vidim, ali vidim trend jednog dijela ljudi i politicara koji ozbiljno razmislja o povratku na komunizam: drzavna svojina, obveza da ti daju posao. Nisu shvatili da to ne ide. Rjesenje se mora samo nametnuti, tu je Marx imao pravo, a ne moze biti nametnuto odozgor. Veliki kontrast je to da su europska drustva bogata (probajte ih usporediti s Afrikom ili nerazvijenim zemljama Azije), a ljudi slabo zive. Robe ima koliko hoces, ali nema kupila (sredstava za placanje). Zanimljivo bi danas bilo napraviti natjecanje u prognozama o tome kakvo ce nase drustvo biti za 5 – 10 godina. Prilicno sam siguran da nitko ne bi pogodio. I tako na nasu veliku zalost kaos se nastavlja, a mi ne reagiramo, a niti necemo, bar dok ne dodje do prave gladi. A nakon toga sve iz pocetka, revolucija, entuzijazam i na kraju razocaranje.

objavio Kaos u 15:24 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentara:


Ostavi komentar