6.11.2013
Pravo prema cilju

Prosli mjesec smo kupili novi aparat za kavu, od onih koji koriste kapsule; kave je dosta skupa, ali je zato jako dobra, kao u baru ispod kuce. Ili bi bar trebala takva biti. Ovo nam je ako se dobro sjecam peti aparat koji mjenjamo, ali prvi koji smo kupili. Prethodne smo dobili besplatno da bi kupovali kapsule i sada te akcije vise nema. Dakle kava s novom spravom nije najbolja, mlaka je, znaci da voda nije dovoljno zgrijana. Pretpostavljam da unutra ima neki senzor koji regulira na koliko se grije voda i da nije dobro postavljen ili se poremetio u toku transporta (isporucen nam je preko ekspres kurira). Stroj je kupljen preko interneta, a time se bavi moja supruga, pa smo se dogovorili da ce ona stupiti u kontakt s prodavacem, koji nam dostavlja i kavu, i vidjeti da se stvar sredi; sve bi trebalo biti u garanciji.

Nedjelja popodne, gledam formulu 1 na televiziji, kada cujem da me supruga zove iz studija gdje se nalazi kompjuter. Sama trka je prilicno dosadna, gotovo nista se ne dogadja, nema preticanja niti incidenata, pa se ni ne ljutim sto me je prekinula. "Napisala sam e-mail tipu koji nam je prodao makinu (isti onaj od kojega kupujemo kapsule), pa ako hoces pogledati i dati stvoje misljenje prije nego posaljem". Gledam, citam i ne vjerujem svojim ocima! Obavjestava ga da kava nije dobra, vjerovatno zbog toga sto je mlaka, i zali se sto nije kupila onaj jeftiniji strojcek koji smo prije imali, jer joj je tip preporucio ovaj skuplji koji moze koristiti razna kapsule. "Draga," – kazem ja – "rekli smo da mu kazemo u cemu je stvar, da pitamo da li postoji garancija i tko nam moze srediti aparat? To sto si se ti pokajala da su kupila ovaj, a ne onaj, nece pomoci da pijemo bolju kavu." Nakon malo nekorisne diskusije, sjela je da prepravi e-mail i nakon dodatne dvije kontrole smo ga poslali.

Ispricao sam vam ovu bracnu epizodu, koja se kod mene doma u raznim oblicima cesto ponavlja, da bih istakao kako ljudi ne znaju rjesavati problemi ili ih ne interesira rjesenje, nije mi jasno. Kada nesto treba razrijesiti, ja sam koncentriran na minimum stvari potrebnih da se urade da bi se dostigla zeljena solucija. Ljudi oko mene misle na sve drugo osim na ono sto treba, ili se meni samo tako cini. Koliko sam puta cuo kod nas na stubistu svadje medju susjedima. Onaj odozdol pozvoni onome koji stanuje iznad njega jer mu kapa voda (pukla je jedna vodovodna cjev) i izdere se svom snagom, izvrjedja njega, obitelj i njegove pretke zato sto je kod ovoga pukala cjev, a covjek nije ucinio nista da bi se to dogodilo. Tako se gornji susjed naljuti i treba mu 2 tjedna da pozove vodoinstalatera, umjesto da to obavi za 3 dana, samo da bi naskodio onome dole i vratio mu patnju koju mu je ovaj prouzrokovao svojim uvredama. Ljudi su svadljivi i vaznije im je da crkne krava od susjeda nego da je njihova u dobrom zdravlju i daje puno mlijeka.

I svatko zeli reci svoju, pod svaku cijenu. Sto su ljudi manje intiligentni to vise pricaju i prodaju svoje filozofije, nastojeci uvjeriti druge u svoju, na zalost nepostojecu pamet, ne shvacajuci da samo pogorsavaju situaciju. Uz to ljudi vole brinuti tudje brige i zavirivati u lunac koji nije njihov. Tako se mogu udaljiti od svojih problema i psiholoski se rasteretiti ne misleci na ono sto trebaju uciniti za sebe i svoju obitelj – radi se koji puta o cistoj ljenosti. I za najjednostavnije akcije se nalazi brdo isprika da se ne urade. Ljudi su takvi, jednostavno im se svidja kaos, gdje se svi brinu o svemu, osim o svome i svi stavljaju nos u ono o cemu nista ne znaju. Obozavam kada netko pocne diskusiju i ubjedjivanje sa izrekom “Po meni je to ovako”. A tko si ti da se sve mjeri po tebi; bog?

objavio Kaos u 12:01 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentara:


Ostavi komentar