4/2/2010

Ne, nisam izvukao neku staru plocu sa zaboravljene police, pa ni kasetu iz starog ranca na terasi gdje cami zajedno sa svojim sestrama i kasetofonom kog samo sjecanje na neke stare dane cuva od kontejnera ili ciganske cerge u najboljem slucaju. Ne, mada me sjeta uhvati svaki put kada se sjetim tih dobrih analognih dana u kojima si svaku kasetu sa ljubavlju okretao po dekovima i svaki album pamtio do najfinijih detalja (grrrr, ovdje mi je prije dvije godine sazvakao traku... ovdje sam je morao prespojiti, uh... ovdje se malo gubi desni zvucnik, do pocetka solaze, itd.). Ne, proslo je vrijeme kada je svaka kaseta, svaka ploca, svaka pjesma imala neku posebnu toplinu, hladnocu, metalnu cvrstinu ili njeznu mekocu kojima su zracile dok si ih rarzmjenjivao sa drugovima usijane od ljetnjeg sunca ili smrznute u dzepovima zimi i radovao im se kao malo dijete...
Ne... Danas imam kompletne diskografije i terabajte muzike i kada se nesto novo snimi samo ga priheftam u unaprijed odredjeni folder na unaprijed odredjenoj particiji za tu svrhu odredjenog hard-diska. Nema vise polica, nema vise pozajmljenih kaseta koje jedva cekas da vratis, pa da ponovo slusas. Sve je tu, raspolozivo, nadohvat ruke, zaboravljeno medju hiljadama i hiljadama slicnih, i tako prazno...

Ipak, vec par nedjelja i medju tim hiljadama slicnih, jedan glas vapi, dok se trudim da ga uporno iskuliram... Jutros nisam imao previse izbora... Folder EKV-a u lijevom uglu mog Commandera, flash drive na drugoj strani, konacno F5 i vec osjecam kako dobijam svoju dozu... krvotok mi se puni zajedno sa progress barom, do 100%... Oprastam sebi izgubljene Paca de Luciu i Al di Meolu dok prelazim vrata stana pracen poljupcem i mahanjem...
"Oci boje meda", zatim "Aut", "Vrt", "Platforme"... Muzika i poezija koje vec godinama nisam slusao, vec prezaleni zal zbog (jos) jednog genija, inspiracija pohranjena u svakom tonu koji ponovo otkrivam... Blokada u mojoj glavi, blokada cula, razuma i bilo kakve zelje za akcijom... I kao da mi je dosla "jesen" pred kraj zime, obamirem i slusam sve te pjesme hiljadu puta odslusane, a sada opet nove i svjeze, poput prijatelja kojeg godinama nisam vidio... Samo da se sjetim... od 2004. ili '03., recimo...

I zaboravljam sve sto sam rekao i napisao o hiljadama istih... Ovaj moj USB drive nikada nije topliji i drazi bio, cak ni ovaj laptop nad kojim pokusavam da se skoncentrisem za rad dok govorim sebi "hodaj... hodaj..." nije vise samo crni plasticni simbol neokolonijalizma.
Ne, sada nije vrijeme za posao... Vrijeme je da skinem paucinu sa jos jednog mi dragog mjesta i prosetam malo ulicama grada kog sam ponovo zavolio.
Objavio Wolfie u 15:23
kategorija posta: email this post | Komentara (5)
s puno emocija,zaista.
Poslao Venera u 21:11, 4/2/2010 | Link | |
krug....samo se proširuje ...koncentrično putujemo u sebi i izvan sebe-nebitno....uvijek isti i kada se izmijenimo...."ovaj krug sam....."...sretno kruženje
Poslao nurlisoul u 21:37, 4/2/2010 | Link | |
@Nurli: citav nam je zivot u krugovima i ponekada lancima koji ti krugovi poput beocuga formiraju ) zato volim da polomim, stresem sa sebe i pohranim unutar kruga koji me u tom trenutku prevazilazi... sve dok i njega jednog dana ne sazmem... bilo kako bilo - nasa proslost ostaje dio nas i temelj nasoj buducnosti, ali buducnost je ono cemu u nasoj sadasnjosti tezimo... buducnost se nekim novim i vecim krugovima...
Poslao Wolfie u 13:34, 5/2/2010 | Link | |
Danas sam čitao Džonija i pevao sa koleginicom njegove stihove. Vratio me, kao i tebe EKV, podsetio me na i na kasete i na to doba, na sve...
Poslao Dzo u 00:46, 10/2/2010 | Link | |
Hehe, dobri stari Dzoni...
Da, fale nekako ti dani. Danas smo svi u nekom speedu, ne nalazimo vremena ni za sebe, a kamoli za druge.
Nema vise rituala skladistenja ploca, njihovog cuvanja, vadjenja i pustanja... Sve je tu na par klikova daleko, samo onaj pravi zivot, sto se zivi punim plucima, kao da nikada nije dalji bio.
Poslao Wolfie u 14:54, 10/2/2010 | Link | |