Ko to zna gdje ce nass.. odvesti rijekaa .. !!
22.8.2008
Toliko je toga u meni.
Zaista ne znam sta mi je..  Cak i kad samu sebe pitam, ne znam odgovor na pitanje sta osjecam...
Da li je ovo navika na tebe jos uvijek?
Ili je to stvarno ljubav??
Da li je to samo neko sjecanje na tebe i osjecaj da mogu samo s tobom imati ono sto smo imali??
Ili si ti stvarno taj pravi i jedini?
Mozda je ovo zapravo samo neko podsjecanje na staru ljubav koje ce uskoro proci??
Ili je ovo nista??

Mozda je ipak sve.

Toliko pitanja, a nigdje odgovora.

Nego, sta ti osjecas?
Objavio DJ.ana u 21:27 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Sinoc se srusio Svijet.
16.8.2008
I to nije bilo zato sto sam se osvajala s momkom, sa roditeljima, zato sto je ne do Bog bila neka nesreca...
vec zato sto sam se razocarala u ljude.

Potpuni neznanci su se upetljali u moj zivot i pokusali (u necemu i uspjeli) zagrocati moj zivot i srusiti stvari koje se grade dugo vremena.

Gdje je nestala dobrota? Zasto MAHALA mroa da bude toliko bitna... i zasto je toliko prisutna ... u svemu?

Boze... odgoj je kriv vjerovatno ali....
ja zaista ne zelim ruzno ljudima nit pricam ruzno... pa cim sam onda ovo zasluzila?
Objavio DJ.ana u 13:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


I ja opet samo promatram... ni rijeci.. ni pokreta..
14.8.2008

Ne znas kako je tesko ne znati nista i ne biti sigurna u ono sto bih voljela.
Tako te pozelim.
Tako ne volim kad mi se ne javis kad to hocu... i tako te obozavam kad mi posaljes sms s kraja svijeta.. bas kada posumnjam...

Vjeruj mi da je tesko ne znati na cemu si...
Svijet nas pika kao zavrsenu ljubav (uglavnom..)
ali...
sta je sa nasim srcima?
Objavio DJ.ana u 00:45 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Ovo je mjesto koje pripada samo meni. Mjesto koje razumije sve...
11.8.2008

Kroz život putujem sa hiljadama duša i sama.
Često se pitam da li si ti ona zvijezda koja će ostati tu dok nebo ne povikne tvoje ime.
Voljela bih tako, jer si ti zaista, jedan jedini pravi koji mi odgovara.
Ako si moja srodna duša, da li onda možeš biti još nešto, što ja mislim da jesi? Ti možeš sve... ali ipak...


Svejedno, ne želim da ti leptiri ikad prestanu. Ne želim da bude ono što sam nekad mislila da jeste i za što još uvijek nisam u potpunosti sigurna da nije.

Ne želim da lajem... pa sad prestajem.

Mislim da te volim.
Objavio DJ.ana u 22:33 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar