16/8/2007
Moje srce
Je nebo puno oblaka
Što krvare
Dok levitiram
Bosonog
Nekud iznad pučine
Plavo - sivih očiju
U kojima se ogledao
Indijski okean
Sa solju na trepavicama
Uvek
Smo bili morske lutalice
Ali nema soli
Ovde pokraj velike reke
U prostranoj pustinjskoj nizini
A stari mornari
Nasukavši parobrod
Takođe su izgubljeni bez njega
Jer umiru napuštajući ga
Na pravom nebu uvek se pojave oblaci.
Dokle li ce nasi bolaci krvariti nasim nebom?!
''moje su nebo vezali žicom...''
setih se...
vazno je da ga imamo dok smo zivi, kad umremo manje .. vise ... odemo ... napustajuci sve ...
ima soli...u svako kapi (p.s.lijepo promisljas..
ne nema, osim u znoju i suzama

)
Moje srce
Je nebo puno oblaka
Što krvare

))
i suze su slane
i znoj je slan
možda su i oblaci slani

ispalo mi je jedno j* ..evo vracam ga-("go "j", go ...!); *Master ne moram bas sve napisati na tvojem blogu-ostavim neku kap i za svoj ..;-)
@nurli - primljeno izgubljeno "j"

)
naraphno ostavi nesh i za sebe

@lazarice - da i nebo, posebno kada je srchano

onda zaronis duboko u sebe...i pronadjes jedno samo tvoje more.
i budes svetu los....i mozda malo lud.....ali osecas ukus soli.
Ovo i nije komentar, samo divljenje ostavljeno tamo mu je mesto.
Koliko je onih ciji oblaci krvare.
(Jaka slika.)
dobaar

)
Htedoh napisati tamo gde mu je mesto...
ispala rec cela . Sory.
@yin - volim uvek ono vishe lood, malo je malo jbga

)
@Drvo - kooo jaa ??? phhahaha
@pahuljasta - ukapirao sam

pustolove
more zove
da se krene na daljine
'Ebeš ti nebo koje nema oblake
